Gothic stil

Gothic kutura je savremena podkultura nastala osamdesetih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Razvila se iz gothic rock scene.Od tada se razvijala, dopunjavala i obogaćivala novim sadržajima i uticajima. Ova podkultura podrazumeva povezane ukuse po pitanju muzike i mode. Gotik muzika obuhvata više različitih stilova kojima su zajednički težnja ka žalosti, mistični zvuci i izgledi. Načini oblačenja se takođe razlikuju i obuhvataju death rok, pank, androginu, srednjovekovnu, renesansnu, viktorijansku i edvardijansku modu, najčešće u crnoj boji, bledo lice i tamnu šminku i kosu. Teško je tačno opisati svaki od ovih načina oblačenja pošto, kao i kod muzike, stilovi se često prepliću.

Romantik goth najčešće podrazumeva srednjovekovne haljine i korset topove; duge, zvonaste rukave, duge suknje i dugu puštenu kosu ili kosu ukrašenu satenskim trakama.

Deathrock/punk goth moda najčešće podrazumeva tesne farmerke, kožne pantalone, suknje i jakne, mrežaste majice i čarape, karirane suknje, starke i martinke; kosa je uglavnom ošišana na čerokanu, ponekd Cure frizuru i neretko je ofarbana u neku intenzivnu boju.

Cyber goth, kako se može zaključiti iz naslova, obuhvata modu inspirisanu savremenim tehnologijama i teško je razlikovati sajber gotičara od tehno rejvera. Tu su vrišteće boje koje svetle u mraku najvažnije obeležje.

"Vampiri" uglavnom vrte tri boje - crnu, bordo i tamno ljubičastu. Njihov način odevanja odiše erotikom, ali nije vulgaran. Obavezan modni detalj - korset. Bledo lice i mnogo crne šminke se podrazumeva.

Fetišisti su najvulgarniji gotičari jer ne umeju da naprave razliku između erotike i pornografije. Oni najčešće od svih posežu za šok faktorom. Odeveni u tečni lateks, mikro suknje i vruće pantalonice od PVC-a; lisice, bičevi i lanci su im često, ako ne u rukama, onda oko njih.

Naravno, ima tu još podvrsta. Mnogi od njih vole da se oblače u lepršave svetle haljinice i izigravaju leptiriće ili vile. Neke je teško razlikovati od hipika, a dobar deo se uopšte ne razlikuje od bilo kog drugog rokera jer im se "uniforma" sastoji od majice sa nazivom omiljenog benda i običnih farmerki.

"Zavanična" obuća gotičara su platformke. Sandale, papuče, cipele i čizme. Ređe nose martinke, a fetišisti vole takozvane pornićarke.

Najdraži materijali su im pliš, brokat, saten, pamuk i čipka.

Od detalja veoma vole srebrni i kalajni nakit. Krstovi, ankovi, pentagrami, rune - sve dolazi u obzir pošto gotičari nemaju jedinstvenu religiju ili političko opredeljenje. Minđuše i tetovaže su veoma popularne među pripadnicima ove podkulture, ali i među njima ima razlike. Cyber gotičari vole išestruke pirsinge po licu i glavi i šarene tetovaže, dok su ostali skloniji umerenijem pirsovanju i monohromnim tetovažama.
Tašne i torbe su najčešće sasvim obične, mada mnogi od njih vole torbice u obliku mrtvačkih kovčega ili obične čupave torbe na preklop.

Veoma vole ogrlice uz vrat (popularno nazvane davilicama).


Pojedini gotičari svesno potenciraju androginost. Zaista je teško tada razlikovati muškarca od žene.

Ovu subkulturu odlikuje specifičan način odijevanja, najčešće u crnu odjeću (no ne nužno), i šminkanja, zatim originalni umjetnički pogledi na svijet, često fasciniranost čudnim ili morbidnim pojavama, određena doza depresivnosti i razočaranja u današnju mainstream kulturu. Religijska uvjerenja su najčešće agnostička ili ateistička s povećanim interesom za okultizam i drevne poganske religije, iako ima prisutnih i raznih drugih vjeroispovijesti. Česte su predrasude da su pripadnici ove subkulture sotonisti, da su auto-destruktivni, skloni samoubojstvu, da nose isključivo crnu odjeću, da se nikad ne smiju, da su opsjednuti smrću i vampirima i slično.

Naziv «goth» originalno potječe od istočnogermanskog plemena Gota koji su 410. godine osvojili Rim. Rimljani su ih smatrali nekulturnim barbarima (slično Vandalima). Kasnije se termin «gotika» počeo koristiti za specifično stilsko razdoblje u srednjovjekovnoj arhitekturi (12. do 15. stoljeće) koje se odlikovalo visokim, šiljastim građevinama koje su ostavljale «barbarski» i «zastrašujući» dojam. Konačno, u 18. i 19. stoljeću u književnosti se pojavilo razdoblje tzv. «gotičke književnosti» koja se odlikovala pesimističnom, morbidnom tematikom – smrt, razočaranje životom, patnja, besmislena potraga za smislom života, jeziva ubojstva i samoubojstva i sl. (npr. Edgar Allan Poe koji se proslavio svojom pjesmom «Gavran»).

No, kako se pridjev «gotski» / «gotički» pripisao post-punk glazbenom pokretu prilično je nejasno. Analizirajući brojne intervjue s popularnim umjetnicima (glazbenicima) tog razdoblja pronađeno je da je David Bowie već 1974. godine upotrijebio izraz «gotski» kako bi opisao glazbu benda Diamond Dogs. Smatra se da je Bowie, zbog svog velikog utjecaja i popularnosti na rock sceni, utjecao na Martina Hannetta, producenta Joy Divisiona, koji je 1979. rekao da Joy Division svira «plesnu muziku s gotskim prizvucima». Već ranih 80-ih godina taj je izraz postao raširen u muzičkoj industriji. Tako je, na primjer, Siouxsie Sioux iz legendarnog benda Siouxsie & the Banshees 1981. (kada je izdan album «Juju») opisala vrstu glazbe koju sviraju kao «gotsku». No, da bi se stvar dodatno zakomplicirala naknadno je pronađen članak u kojemu se bend The Doors etiketira kao «gothic rock», a to je bilo čak 1967. (!!!) godine, dakle, otprilike desetak godina prije nastanka «gothic» pokreta tj. subkulture!

Banalno govoreći «goth» pokret čine muzika, moda i ljudi. Nameće se pitanje tko su ti ljudi koji su se prvi okupili i začeli ovu subkulturu i koji su postavili norme odijevanja i šminkanja za sljedbenike ovog pokreta. Smatra se da su postojale tri struje utjecaja.

Prvi su bili nezadovoljni «punkeri» [pankeri]. Naime, kada se punk pojavio 70-ih godina sa svojim buntovničkim stavovima, agresivnim ponašanjem i ekstravagantnom odjećom i irokez-frizurama oduševio je mnoštvo. Uskoro su čudne frizure bile često viđene na ulicama, a agresivni stavovi više nisu bili nikakva novost. Mnogi su međutim pronašli i razočaranje u samoj punk muzici koja je bila jednostavna, gruba i sa sažetim, često anarhističkim tekstovima. A oni su željeli više…

Druga grupa su bili razočarani «new romantics». Oni su u početku bili «ušminkani» buntovnici koji su se protivili grubosti punkera i imali su sasvim drugačiji pristup muzici. No, ubrzo je njihova muzika postala sve sličnija komercijalnoj, mainstream «pop» sceni i mnogi su se, naravno, razočarali.

Treći su bili «post-punk tinejdžeri» - premladi za punk i neimpresionirani njegovim ostacima, koji su slušali samo bendove kao što su Bauhaus i Killing Joke, koji su kasnije prozvani «gothic» bendovima.

Značajnu ulogu imao je prvi «goth» klub – The Batcave, koji se otvorio 1981. godine u Londonu. Tamo su svirali bendovi kasnije prozvani «gothic» i njihovi obožavatelji su dolazili u Batcave oponašajući njihov stil odijevanja i šminkanja – većina muškaraca izgledala je poput Roberta Smitha (pjevač benda The Cure) sa svojom raščupanom crnom kosom i napadnom šminkom, dok su djevojke uglavnom slijedile izgled Siouxsie Sioux (iz Siouxsie & the Banshees) čije je odjeća izgledala poput s&m «fetiš» odjeće (crna kožna/čipkasta/mrežasta odjeća i mnogo srebrnog/metalnog nakita). Uskoro su se počeli otvarati slični klubovi i u drugim zemljama i «goth» scena je polako formirana.

Na modu ove subkulture utjecala zgled članova Bauhausa, Siouxsie & the Bansheesa , The Curea i sličnih bendova s jedne strane i specifičan «klupski look» Batcavea s druge strane. I muškarci i žene su nosili uglavnom crnu odjeću, ponekad s bijelim detaljima, ali su najčešće izbjegavali bilo kakve boje. Šminka je bila napadna – izvučene crne linije oko očiju (najčešće podsjećajući na tradicionalnu egipatsku šminku) i crni ili tamnocrveni ruž za usne. Šminkali su se i muškarci i žene. Neki muškarci su čak nosili čizme s visokim potpeticama, no u tome nije bilo ničega transvestitskog, tvrde oni. Česte su bile majice koje su podsjećale na ribarske mreže (naravno, crne boje), kožni kaputi, sakoi, bijele košulje, kožne hlače, plaštevi, s&m odjeća, krupan nakit, crne sunčane naočale (u zatvorenoj prostoriji!) i slični ekstravagantni detalji.

S vremenom su se unutar ove subkulture razvile mnoge podgrupe, a tako se i stil odijevanja promijenio. Crni kožni i mrežasti ili čipkasti odjevni predmeti i dalje su dominirali. No, popularne su postale i neke boje – osobito krvavo-crvena, bordo, tamnoljubičasta, tamnozelena i srebrna. Odjeća nije nužno bila izazovna sa s&m detaljima; mnoge djevojke su počele nositi duge, staromodne, romantične haljine s korzetima i dugim rukavima. Boja kose i laka za nokte nije više bila nužno crna – sada su mnogi imali bijelu, upadljivo crvenu ili ružičastu ili modro-plavu kosu, a lakovi za nokte su doista bili svakakvi. Zadnjih desetak godina osobito je postao popularan «vampirski look» sa dugim crno-crvenim plaštevima u stilu grofa Drakule, a neki su si čak dali ugraditi i umjetne vampirske očnjake! Tako da danas, grubo govoreći, možemo govoriti o pet stilova pripadnika ove subkulture: sam izazovan izgled, romantičan izgled, futuristički (uglavnom šareni) izgled, klasični crni izgled i vampirski izgled. Misliti da pripadnik ove subkulture mora nužno nositi crnu odjeću, imati crnu kosu i crne nokte nije ništa nego običan stereotip.

No, tu je i treća generacija koja se javlja krajem devedesetih godina s ekstravagantnim Marilyn Mansonom. Njegov šokantan nastup i morbidna atmosfera koju stvara privukla je mnoštvo mladih i privukla je puno pozornosti na «gothic» subkulturu. No, jedna činjenica je zaboravljena – Marilyn Manson nije «gothic»! Njegovi obožavatelji uglavnom su tinejdžeri, oblače se kao on, deklariraju se kao sotonisti i vole privlačiti pozornost na sebe – ali sve je to iz buntovnih razloga. Svaka sličnost s «gothicom» je posve slučajna. Rezultat toga je da se stariji pripadnici «goth» scene povlače iz javnosti, razočarani su i često sarkastično spominju tu novu generaciju kao tzv. «spooky kids» («sablasna djeca»). Osim toga, oni ne odobravaju toliku pozornost koju nova generacija privlači, jer je «gothic» subkultura izvorno htjela ostati «underground» tj. nekomercijalna.

Bilo kako bilo, ova subkultura se stalno mijenja, razvija, mutira i adaptira i nakon dvadesetak godina postojanja predstavlja jednu od najduže održanih subkultura mladih.

Religijska uvjerenja:

Česta je predrasuda da su pripadnici ove subkulture ili sotonisti ili okultisti/ pogani. Takvo mišljenje uglavnom imaju neupućeni ili stariji ljudi koji to pretpostavljaju zbog crne odjeće i crnog make-upa. A tome je pridonijela i Mansonova eksponiranost medijima te njegove izjave da je Antikrist i sl.

Ipak, sve su to samo predrasude. Ljepota je ove subkulture što ona ne insistira na nikakvim određenim religijskim uvjerenjima, tako da unutar «gothic» subkulture možemo naći i katolike i sotoniste i budiste i sljedbenike Wicce i ateiste, te još mnoge druge. Možemo reći da su većina njih agnostici, no ipak ni jednu religijsku skupinu ne možemo izdvojiti – sloboda izbora u odabiru religije je ovdje maksimalna.

Predrasude:

Uz ovu, kao i uz svaku drugu subkulturu, vežu se razne predrasude kao posljedica neupućenosti i nerazumijevanja, a uzrok tome je najčešće ekstravagantan, često šokirajući vanjski izgled pripadnika «goth» scene. Najčešće su slijedeće predrasude: fasciniranost smrću, sotonistička uvjerenja, boravljenje na grobljima, depresija i sklonost samoubojstvu, fasciniranost vampirima i pijenjem krvi itd. Koliko god neki ljudi već na prvi pogled znaju da je to apsurdno i neistinito (osim za neke pojedince), tako su neki uvjereni u istinitost toga. Naravno, postoje pojedinci koji su depresivni, koji vole boraviti na groblju ili su pak opsjednuti vampirima, no nepošteno je bilo kakvu takvu etiketu «prikvačiti» cijeloj subkulturi. (http://www.gothics.org/subculture/)

Od navedenih predrasuda uglavnom predrasuda o depresivnosti ima najviše sličnosti s istinom. Ne možemo reći da li su pripadnici «gothic» subkulture depresivniji / tužniji od drugih mladih ljudi. Odrastanje je često bolan i depresivan proces za većinu mladih ljudi koji su pod pritiskom roditelja i okoline. Ipak, pripadnici ove subkulture prihvaćaju tu «mučeničku dušu» kao dio svog imidža i pokušavaju u tome pronaći nekakav izlaz iz svakodnevnice i mainstream kulture, te često u svojoj depresiji nalaze inspiraciju (za pisanje poezije i sl.).

Glazbeni ukus:

U samim počecima ove subkulture dominirala je goth rock glazba 80-ih godina. S vremenom su u obzir došle i druge vrste glazbe kao što su: darkwave, industrial, medieval, dark ambiental, gothic metal, celtic, glam rock, synth pop, psychedelic itd. Kao što je velika sloboda u izboru religije, tako je i velika sloboda u odabiru glazbenog stila i pripadajućih bendova. «Gothic» subkultura ne promiče pesimizam, morbidnost i ograničene poglede na svijet; ona želi naglasiti umjetnički pogled na svijet, želi naći ljepotu i dubinu u svim stvarima, teži originalnosti i otvorenosti spram novog i naizgled čudnog. Želi razbijati stereotipe i predrasude, odbija mainstream kulturu i nudi nova, originalna, alternativna rješenja. Odbija biti bezličan dio mase i potiče pojedince da se odvoje i imaju hrabrosti biti ono što zapravo jesu.

Hell yeah :D

^me agree.